MAGAZINEonWEBonTVonAIRPARTYJUMBO
Državni hidrometeorološki zavod
TEČAJNA LISTA
Valuta       Kupovni Prodajni
EUR     7,430 7,475
USD     5,863 5,898
GBP     8,415 8,465
CHF     4,974 5,004
SIT     3,056 3,074
 Vatroslav Lisinski Vatroslav Lisinski 
ISPIŠI | POŠALJI NA MAIL | KOMENTIRAJ 
KONCERTNA DVORANA VATROSLAVA LISINSKOG

Zagrebačka palača glazbe nazvana je po skladatelju Vatroslavu Lisinskom, prvom hrvatskom glazbenom stvaratelju koji je počeo pisati u nacionalnom duhu, ukazujući kasnijim naraštajima smjer kojim valja kročiti u stvaranju izvorne hrvatske glazbe.

Autor prve hrvatske opere Ljubav i zloba (1846.), Lisinski je posvjedočio svoj talent i na području solo pjesme i zborske literature. Tragična ličnost ilirskoga pokreta, koji vodi borbu za politički i kulturni preobražaj Hrvata, umire mlad ne uspjevši zaokružiti svoj opus.

Vatroslav Lisinski rodio se 8. srpnja 1819. u Zagrebu. Javnu glazbenu školu nije pohađao, ali je u 14. godini počeo učiti glasovir. Nakon završenih studija filozofije i prava u tadašnjoj Kraljevskoj akademiji znanosti, počeo je učiti i harmoniju. Godine 1842. stupio je u javnu službu kao "zaprisegnuti bilježnik". Lisinski je učio glazbu kod Jurja Karla Wisnera pl. Morgensterna, i veliki domoljub Albert pl. Štriga smatrao je da je njegova glazbena naobrazba tolika da bi mogao skladati prigodnu budnicu za svečani doček Ljudevita Gaja. I tako je na svoj 22. rođendan, 8. srpnja 1841. godine, pjesmom Iz Zagorja od prastara na tekst Pavla Štoosa, Lisinski zakoračio u skladateljski život i postao vodeći glazbenik hrvatskoga narodnog preporoda - Ilirskog pokreta. I kad je Štriga zaključio da Hrvati moraju dobiti svoju nacionalnu operu, izbor skladatelja je, posve prirodno, pao na njega. Praizvedba prve hrvatske nacionalne opere Ljubav i zloba 28. ožujka 1846. deset godina poslije prve slavenske nacionalne opere Ivan Susanjin Mihaila Glinke, a čak dvadeset godina prije Smetanine Prodane nevjeste, ključni je datum u povijesti hrvatske glazbe. Iako glazbeno nedovoljno obrazovan, ali iznimno nadaren, Lisinski je svojim prvijencem postigao golem uspjeh zahvaljujući doduše i buđenju nacionalnog žara ali i ljepoti svoje melodike koja se čistoćom linije i zaobljenošću melodijskoga luka približava najljepšim glazbenim stranicama nastalima u to doba. Uspjehu premijere pridonijeli su i njezini protagonisti, uz spomenutog Štrigu koji je imao lijep bariton, Sidonija Rubido, rođena grofica Erdödy, koja je neko vrijeme učila pjevanje u Beču kod glasovite Caroline Unger, te dvadesetdvogodišnji Franjo Stazić, koji će pod imenom Franz Steger postati vodeći tenor bečke Dvorske opere. Uspjeh praizvedbe priznale su i bečke novine Wiener allgemeine Theaterzeitung 8. svibnja 1846. Hrvatski Ilirci slavili su pobjedu, i 23. listopada 1847. Hrvatski je sabor jednoglasno proglasio hrvatski jezik diplomatskim ili službenim u svim javnim poslovima.

Uspjeh se toliko dojmio Lisinskog da je odlučio ostaviti činovničku karijeru i posve se posvetiti glazbi. Ilirski domoljubi prikupili su sredstva i poslali ga na školovanje u Prag, a on im je obećao da će u tri godine skladati veliku operu iz hrvatske povijesti. Lisinski je došao u Prag u listopadu 1847. ali zbog poodmakle dobi nije primljen na Konzervatorij. No ravnatelj Konzervatorija, Jan Bedřich Kittl, uočivši njegovu veliku nadarenost, pristao je davati mu satove iz skladanja i instrumentacije, dok ga je ravnatelj Orguljaške škole Karel František Pitsch, podučavao harmoniji. U kolovozu 1848. Lisinski je završio uvertiru Porinu. Pokušaj da se Porin praizvede u Pragu s tadašnjom praškom opernom zvijezdom Františekom Stegerom (tako su zvali Franju Stazića za vrijeme angažmana u Pragu) nije uspio. Tko zna zbog čega, Stazić na ponudu Lisinskog nije ni odgovorio, a vrlo je vjerojatno da je skladatelj ulogu Porina skladao prema njegovim nesvakidašnjim glasovnim mogućnostima. U Pragu je Lisinski veoma napredovao, u njemu je skladao neke od svojih najljepših solo-popijevaka na češke i njemačke tekstove, u njemu je nastala i prelijepa idila Večer, te uvertira Bellona. Ali, ne imajući više novaca, u rujnu 1850. vratio se u Hrvatsku, nad kojom su se nadvili oblaci Bachova apsolutizma, što je čitavo desetljeće potpuno paraliziralo hrvatsku kulturu. "Božjom pomočju 11-og sěečnja 1851. završio je Porina, ali se na njegovu praizvedbu nije moglo ni pomišljati." Stečeno znanje Lisinski nije imao komu pokazati i da bi zaradio za život prihvatio je činovničko mjesto. Umro je zaboravljen, od vodene bolesti, 31. svibnja 1854. godine. U svojemu opusu od 145 djela Lisinki je ostavio još nekoliko instrumentalnih i glasovirskih skladbi te antologijske zborove (Prelja, Moja lađa) i popijevke, od kojih su neke (Miruj, miruj srce moje i Ribar), među najljepšima u hrvatskoj glazbi.


Naj.com.hr



Sam Hiermann
Predsjednik uprave NAJ


    
Najnovije vijesti

 Magazine

 On Web

 OnTV

 On AIR

 Party

 On Jumbo

Servisi

Koji Vam je event NAJ?
Koncerti NAJ
NAJ VIP party
NAJ Bussines party
NAJ party
Glasuj!
Rezultati
 naj@naj.com.hr
Naj auto
Mercedes Benz Citroëna Audi
NAJ BANKA
PBZ HYPO zaba
NAJ KULTURA & ZABAVA
HNK Cinestar Lisinski
NAJ OPERATOR
VIP HT Tele 2
NAJ OSOBA
Fra Z.Linić Nikola Tesla Princess Grace
NAJ TRGOVINA
NAJ UGOSTITELJSTVO I TURIZAM
R_Esplanade Sheraton The Westin
naj.com.hr Webutation
 Računovodstvo, revizija, poslovno i porezno savjetovanje

 POWERD BY Iskon

NAJ Business Party

 NAJ Business Party

 Shop by Brand NAJ  EU

 Noina-Arka

Bookmark and Share

 Get Adobe Redaer

www.naj.com.hr © Sva prava prava pridržana   |   Na Vrh  |   Home   |   Marketing
Powered by AdminMax v5.43 - Copyright (c) 2020. Internet Softver d.o.o.